aluminij (lat.) (Al, aluminium), kem. element, at. br. 13, at. tež. 26,98, u prirodi samo u spojevima (trovalentan), čini 7% Zemljine kore; laki metal, dobar vodič topline i elektriciteta; gl. ruda boksit, iz kojega se dobiva elektrolizom u posebnim pećima; u obliku različitih legura služi za mnoge tehn. svrhe (zrakoplovi, vozila, strojevi, u arhitekturi itd.). Važniji spojevi: aluminijev oksid Al₂O₃ (u prirodi kao korund, rubin, safir), aluminijevi silikati ili alumosilikati (glinenci, kaolin), aluminijev sulfat Al₂(SO₄)₃ (za čišćenje vode, u bojadisarstvu), → alaun, aluminijev acetat (burov).