Početna O portalu Upute Kontakt

LZMK
Portal znanja LZMK

LZMK
Portal znanja LZMK


balkanski jezici, jezici naroda koji su živjeli ili žive na Balkanu. Po nekim lingvistima, predindoeur. Balkan bio je dio velikoga jedinstvenog europsko-maloaz. jezičnog prostora. Stari indoeur. jezici (trački, dački, ilir. jezični sklop, ant. makedonski) ostavili su, za razliku od grčkoga, vrlo oskudne tragove i spomenike. Osim turskog, glavni su noviji b. j. indoeuropski: makedonski, bugarski, srpski, hrvatski, slovenski; rumunjski; albanski; grčki; jezici manjih nekompaktnih skupina različita su podrijetla (čerkeški, židovskošpanjolski i dr.). U b. j. ističe se nekoliko slojeva utjecaja: balkanski latinski i romanski, bizantski grčki, turski i slavenski (uključujući i crkvenoslavenski); stoga su u njima rašireni romanizmi, grecizmi, turcizmi i slavizmi. Iako su genetski različita podrijetla, b. j. pokazuju visok stupanj podudarnosti u ustrojstvu gramatike (os. oni koji su se dugotrajno zajedno razvijali pod kulturnim biz. i tur. utjecajem: albanski, rumunjski, bugarski, makedonski, južnosrp. dijalekti, grčki) i tvore tzv. balkanski jezični savez. Glavne su njegove značajke: 1. zamjena infinitiva zavisnom rečenicom (konstrukcija »da s prezentom«); 2. tvorba futura pomoćnim glagolom koji znači »htjeti«; 3. anticipacija ili pak ponavljanje (direktnog i indirektnog) objekta s pomoću nenaglašenog oblika lične zamjenice (u akuzativu ili u dativu); 4. postponirani član u većini jezika; mnogobrojne su podudarnosti u frazeologiji i u semantici riječi.


članak preuzet iz Hrvatskog obiteljskog leksikona, izdanje 2005.

Krležijana


Hrvatski biografski leksikon

Medicinski leksikon


Istarska enciklopedija

Filmski leksikon


Nogometni leksikon

Hrvatski obiteljski leksikon



© LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA 2009. - 2018.