CELLIGOI, Venceslao (Celigoj), arhitekt i građevni poduzetnik (Dobrota, 1851 — Rijeka, 1916). Studij građevinarstva završio u Grazu 1873; diplomu mu potvrđuje Namjesništvo u Trstu 1879. U Splitu služio kao tehničar, a 1884. došao u Rijeku, gdje 1891. s obitelji – suprugom Anom Schegulom i šestero djece – prima ugarsko državljanstvo. S arhitektom Giuseppom Leardom osniva građevno poduzeće, koje je podignulo velike javne objekte u Rijeci: kolodvor, »željezničke kuće« na kolodvoru, sirotište »Maria« i gimnaziju. Projektirao je lučke magazine (magazin VII, 1884), više velikih zgrada, među kojima i kuću Celligoi u Ulici Slaviše Vajnera, »crvenu kuću« u luci Baroš, kuće sirotišta »Maria« te brojne stambene zgrade i vile na Belvedereu. Po Celligojevu projektu, što ga je prihvatilo riječko gradsko zastupstvo 6. II 1893, podignuta je tijekom više od deset godina građevina sa 400 niša oko središta starog groblja na Kozali. Poslije Leardove smrti (1897) C. vodi vlastiti studio, gdje kao građevni konstruktor, radi njegov sin Eugenio, koji je tehničku naobrazbu stekao u Trstu. Nakon što je Venceslaova tvrtka prestala s radom, Eugenio, s bečkim arhitektom Theodorom Träxlerom, osniva 1912. novo građevno poduzeće (»E. Celligoi et Co.«). Studio tog poduzeća projektirao je riječko Kazalište Fenice (1913) i samostan benediktinki (1914). — C. je vješto upotrebljavao domaći kamen, oblagao pročelja crvenom opekom, te često primjenjivao kovano željezo. U prvoj fazi rada preuzima elemente visoke renesanse (potkovasti tlocrt građevine s nišama, na groblju Kozala) ili manirizma (kuća Celligoi); poslije se priklanja secesiji i u tom stilu gradi vlastitu vilu na Belvedereu 49 (1913), veslački paviljon na velikom molu (1910) i mnoge manje vile.