municipij (lat.). 1. U ant. Rimu, naziv za italske gradove koji su uživali neke povlastice; bili su administrativno autonomni, ali su njihovi stanovnici bili podložni obvezama i dužnostima (munia) rim. građana, a da nisu istodobno uživali njihova prava. Za posebne zasluge neki su m., ili njihovi pripadnici, dobivali i posebna dodatna prava i povlastice. 2. U feud. Hrvatskoj i Ugarskoj, kraljevski m. su slobodni gradovi i kralj. županije sa širokom autonomijom i samoupravom. U prvoj pol. 19. st. posebni državnopravni položaj Hrvatske prema Ugarskoj obuhvaćen je pojmom »municipalnih prava«.