vinogradarstvo, grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem → vinove loze radi proizvodnje grožđa i njegovih prerađevina te uzgojem drugih vrsta loza. Temeljem Pravilnika o vinu RH podregija Istra nalazi se u Vinogradarskoj regiji Primorska Hrvatska. Unutar podregije tri su vinogorja: Zapadno istarsko (područje Buja, Umaga, Novigrada, Poreča, Rovinja i Pule), Centralno istarsko (područje Motovuna, Pazina, Buzeta) i Istočno istarsko (područje Labina i Kastva).
U geografskom pogledu Istra zauzima iznimno povoljan položaj za uzgoj vinove loze, koja je u ant. doba onamo donesena iz Grčke. Snažan razvoj istar. vinogradarstva započeo je u rimsko doba, o čemu svjedoče zapisi Plinija Starijega i Kasiodora (→ vinarstvo). Na Rižanskoj skupštini 804. spominjali su se istar. vinogradi. U XIII.st. austr. je kronika navodila neke istar. sorte grožđa: rebula, grk, teran, malvazija, te danas nepoznate sorte: cipran, pinela i vipavec. Istarski razvod (1275−1395) na više je mjesta spominjao vinograde u Istri. Novigradski biskup G. F. Tommasini u svojem je opisu pokrajine Istre 1650. spomenuo čak 15 istar. sorta grožđa: prošek, muškat, rebulu, refošk, teran, hrvaticu, trebijan, malvaziju i dr. Prema podatcima iz 1841. u Istri je bilo 16901 ha vinograda, od toga približno 6029 ha s vinovom lozom kao čistom kulturom, jer se ona tada često uzgajala zajedno s ratarskim kulturama ili maslinama. Iz toga doba potječe zanimljiv primjer uzgoja vinove loze uz stablo klena ili jasena kao živi potporanj. Takav sklop uzgoja u narodu se nazivao lom, a lucnjevi na granama dreca. Najveće promjene u istar. vinogradarstvu dogodile su se u dr. pol. XIX.st., kada je zabilježeno najveće povećanje površina pod vinovom lozom. God. 1841–80. zasađeni su mnogi novi vinogradi, te ih je 1880. na području današnje Istarske županije bilo na 33847ha, ili gotovo trećinu svih tadanjih obradivih poljop. površina. Ubrzo potom pojavile su se filoksera, pepelnica i peronospora vinove loze, pa je većina vinograda uzgajanih na vlastitu korijenu potpuno propala. God. 1875. osnovan je → Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču, koji je znatno pridonio obnovi istar. vinogradarstva. Zahvaljujući uvođenju amer. vrsta loze, koje su se upotrebljavale kao podloga za vinovu lozu, a koje su bile otporne na filokseru, počela je intenzivna obnova vinograda. Prema podatcima iz 1908. proizvodnja vina dosegnula je rekordnih 566119hl. Najviše vinogradarskih površina (oko 90%) tada su zauzimale crne sorte, ponajprije teran, refošk, borgonja i hrvatica.
Početak XX.st. doba je velikih polit. i gosp. promjena u svijetu, koje su utjecale i na promjene u vinogradarskoj proizvodnji u Istri. Došlo je do promjene polit. vlasti, pa se između dvaju svj. ratova, za tal. uprave, polit. odlukom nametnuo uzgoj pšenice (tzv. battaglia per il grano) na štetu vinove loze. Po svršetku II. svj. rata poticao se razvoj društv. vlasništva i osnivanja velikih poljop. kombinata. Polit. odlukom porečki je institut privremeno prestao s radom, počela je agrarna reforma, a sudjelovanje obiteljskih gospodarstava u vinogradarskoj proizvodnji bilo je marginalizirano. Nositelji te proizvodnje postali su kombinati, koji su ugl. proizvodili tzv. industrijska vina. Ponovni razvoj istar. vinogradarstva započeo je potkraj 1980-ih. Porečki institut ponovno je počeo s radom 1984., a političke prilike u zemlji postale su povoljnije, pa se gosp. politikom ponovno poticao razvoj obiteljskih gospodarstava.
Danas su glavni nositelji razvoja vinogradarstva u Istri porečki Institut za poljoprivredu i turizam, u kojem se odvija intenzivan znanstveno-stručni rad na polju vinogradarstva i vinarstva, ali i mnogobrojna obiteljska gospodarstva, koja proizvode vrlo kvalitetna vina. U Istri je danas 2347ha vinograda, od toga je na 1513ha zasađena sorta malvazija istarska bijela. Uzgajaju se i druge autohtone sorte: teran, borgonja, hrvatica, muškat momjanski, muškat ruža porečki, te strane sorte: cabernet sauvignon, merlot, chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni, a u manjem opsegu i ostale sorte.
Đ. Peršurić